Naslov bloga: Blogovanje
Prije nekoliko godina sam imao svoj blog... Cak sam imao i svoje redovne citaoce, njih cak nekoliko, kako to obicno sa blogovima ide. Nekad sam pisao vise, nekad manje. Trpao sam postove - dan za danom ili jednom u par mjeseci. Produkcija mi je oscilirala zavisno od konstelacije planeta, pretpostavljam. Dobijao sam valjda insipraciju u onim trenucima kada Mars uđe u Veneru ili nesto... Ili nisam... A odustao sam nakon jednog incidenta koji mi je prakticno pokazao koliko je pisanje bloga uzaludan posao (ukoliko ga pises da bi ga neko zaista procitao).
Naime, jedan moj unos je imao deset puta vise citanja od svih ostalih ( sto, naravno, nije bilo nimalo tesko :) ). Trebalo mi je malo mozganja da shvatim u cemu je fazon. Nemam narocito visoko misljenje o svojim spisateljskim mogucnostima, pa sam brzo eliminisao teoriju o super kvalitetnom stivu. O opciji da sam bas u tom tekstu zablistao i konacno pokazao svu raskos bogomdanog "talenta". Da... Fazon je bio u naslovu. Naslovio sam unos kao - "supa sa pecurkama" ili tako nesto... Tako u mi vrijedne domacice u potrazi za ruckom iz snova znale zalutati na blog :). Jebiga, google ih malo ispalio.
Deset puta vise citanja u odnosu na prosjek... "Supa sa pecurkama", jebiga. A ja cijelo vrijeme mislio da imam nesto bitno da podijelim sa svijetom. I da svijet gori od zelje da procita moje misli. Ili pak nisam... Mozda sam, ipak, samo zelio da nesto kresnem. Kao i vecina nas ovdje, pretpostavljam.
I evo me sad ovdje, kucam tekst na arhaicnom forumu za ljude koji bi da se kao druze i ubijaju vrijeme, te pronalaze seme za seks... Kuckam blog. Izgleda.