Naslov bloga:
Čovijek svaki put kad osjeti oštri udarac bića zvanog život, odustane od svega...i čeka da zacijeli ta užarena rana koja će ostati tu i pretvoriti će se u ožiljak i neće nestati. Ožiljak će ostati vječno i podsijećati vas da ste bili slabi. Tu nema previše filozofije, to je tako i protiv toga ne možemo, pa ni da vladamo svemirom. Zamisli se sada, okružen si prirodom, u njoj vidiš samo spokoj i tugu, no ti se nalaziš na litici sreće i tada se sve mijenja, kliziš prema dnu, padaš u bezdan tuge. Pitanje je; hoćeš li izboriti da ne udariš u kraj, ne udariš u tlo koje te dolje čeka. Možda će put do dolje biti dug, no sve ima svoj kraj pa tako i taj pad, samo što sada će te dočekati tup izlaz u kojem nećeš izaći kao pobjednik ni kao kukavica, možeš izaći samo sa jednosmjernom kartom za vlak, vlak koji te vodi u ništavilo, u nepovrat, u mjesto gdje te nitko neće primjetiti tako da se nećeš bojati hoće li ti se itko sijećati kada se pretvoriš u prah. Taj vlak ti je jedina opcija ako se ne potrudiš svom snagom koju skupljaš u srcu i umu, da pobijediš, da se trgneš i zgrabiš nešto što će ti pomoći da te odbaci natrag, ne na vrh..na sigurno...da kreneš ispočetka. No, početak nije početak kakav ti zamišljaš, to je kraj početka a početak kraja. To je neodređena granica sadašnjosti u kojoj gledaš kazaljku sata koja se velikom brzinom pomoće unaprijed i koja se u nekom neočekivanom trenutku počme vraćati unazad, bez pitanja; želiš li ti to ili ne. Ta granica je tanka ali čvrsta, može je samo jedna stvar slomiti ali tako i ojačati, svaki korak joj gradi čvrstinu ali tako je i oslabljuje, pa pazi na korak. Ne pitaj se hoće li ti itko pomoći odrediti put, jer si sam već na njemu. Svojim stopalima sada gaziš prašinu svog životnog puta. Gaziš cestu svoje budućnosti. Ti sam stvaraš pravac toj cesti, toj cesti punoj prepreka i punoj znakova i putokoza. Ti na tom putu nisi sam, tu su tvoji prijatelji ili ljudi koje voliš ili oni koji tebe vole a da toga i nisi svijestan, no ni oni ne znaju pomoći tebi kojim ćeš putem ići. Sam odredi, no moraš biti pažljiv da ne skreneš na još teže, jer tu nema povratka, samo odustajanja i pobjede, samo poraza i uspijeha. Možeš ići tim težim putem i pobijediti, a možeš i odustati, no onda se vraćaš na onu liticu, sijećaš se pada? Ako uspiješ pobjediti za nagradu dobivaš novi put sa novim putokazima i tako dalje, jer ne možeš od nikoga očekivati da ti prostre krevet kako hoćeš. Život je takav moraš ga prihvatiti takvog kakav je. Mnogi su dobili kartu za vlak u nepovrat jer su pokušali mijenjati ono što se ne može, ono što se ne smije mijenjati, ono što bi trebalo ostati onako kako je zapisano od prvog dana na pijesku. Tim je kazna ali i nagrada za spas bila ta karta jer ih je život mogao i jače udariti te bimogli dobiti još više ali i veće razloge da mijenjaju ono što se ne može. No, na jednu ruku ljudi su zaokupirani svojim slabostima isto onoliko koliko i svojim uspijesima. Svaki uspijeh ih ohrabri da krenu dalje, no taj uspijeh nosi sa sobom i jedu zamku. Čovijek je stvoren da griješi, i da uči na pogreškama pa tako kada ga slijepoća uspijeha zahvati cijeloga pomisli da mu je put prema sreći otvoren i uzima sve zdravo za gotovo. I to je najbolji put da dobiješ tu kartu besplatno. Ubijaju nas mane isto koliko i vrline. A najveća mana i vrlina je ljubav. Ljubav mudrace pretvara u budale, a budale u mudrace. Okus tog vina je neizbježan i svatko ga okusi kad tada . No netko se želi igrati vatrom pa se opeće, a nekome samo dim ulazi u oči. Uvijek gradimo spomenike sa ruševinama tuđe sreće. Natječemo se tko je bolji i tko je uspiješniji. Glumimo one koji nismo samo da bi nas ljudi voljeli. Zašto? Da bi se osijećali manje vrijednim. Kada pomislimo da smo sami i nevoljeni, pričekaj možda netko za tobom umire a da ti to ne znaš. Promisli kako je onoj osobi koja se ubila zato što nije bila voljna. Ah, stani te osobe ne mogu osijećati a niti su osijećale. Jer od ljubavi se ne umire. U ljubavi nebi trebali tražiti spas za sebe samoga, ljubav ne boli, boli samo odustajanje od ljubavi i od svega što ti ljubav daruje. Ljubav je besplatna, moraš voljeti jer ako ne voliš dio vas će umrijeti . Prijatelji su popu žice violine, jako su osjetljive tako da prije nego što ih dirnete naučite svirati. Ne traži prijatelje bez mana jer ćeš ih samo tako i izgubiti. Nitko nije savršen. Ne pokušavaj prijatelju pomoći ako pritom nisi pomogao samom sebi, nemoj pomoći prijatelju ako vidiš u tome svemu samo dobrobit sebi. Ako imaš prijatelja, često ga posijećuj jer korov brzo izraste na cesti kojom nitko ne prolazi. Budite spremni da se mijenjate svaki dan, tada ćete se okrenuti licem u lice sa životom i spoznat ćete istinu. Otkrit ćete istinu koja je zapisana u sobi koju otvorite kada predstava završi, kada dođe kraj prizora. Uzmite vremena za sebe, da razmislite ali kada donesete odluku krenite ne pokoravaj se prolaznosti jer će te biti njezin rob. Ne boj se u svakom trenutku biti spreman žrtvovati ono što jesi za ono što bi mogao postati. Ne sumnjaj u ono najvjernije ali nikad nikome ne okreći leđa, i nikad ne procjenjuj protivnika jer time on imas asa u rukavu. Ne bježite od problema, jer najbolji način da od njih pobjegnete je da ih riješite. Upamti: tvoje vrijeme je dragocjeno i ovaj trenutak dok čitaš ovo tvoje vrijeme ide i nikad nećeš znati koliko ti ga je još preostalo. Zato ne ostavljaj ništa za sutra, jer to sutra možda neće osvanuti. Ne boj se ni savršenosti jer je nećeš doseći jer ne postoji, to je samo mit da pokušavamo biti bolji, ali tko teži i uzdiže samog sebi do cilja da postane savršen pada nisko i udara o stijene svoje nepromišljenosti. Uživaj u svojim razočarenjim jer su oni tvoje iskustvo....Pazi! Živiš samo jedanput pod zvijezdama i pazi na vrata jer kada pomisliš da su vrata zatvorena ona su otvorena i tada ne uđemo tamo gdje bismo trebali ući. Ne budi kao knjiga, nemoj da ti podaru omot iako te nisu pročitali, nemoj dopustit da uđeš u loše ruštvo da budeš sam. Nemoj da se oko tebe šuljaju duhovi jer duhovi idu onome tko je siromašan. A siromašan nisi ako nemaš kruha, nego kada si sam i nevoljen. Nemoj radi nekog prestati voljeti svoje bližnje a kamoli prestati voljeti samoga sebe. Život je plesni podij. Moraš plesati kako bi uspio. Vjeruj da je život vrijedan življenja i da nitko, apsolutn nitko nema pravo da gasi u tebi tu baklju života. Ne odustaj, ako želiš vidjeti dugu moraš pretrpjeti kišu. Izbjegavaj ruku koja ti pruža onu kartu!!! Voljeti a ne biti voljen isto je kao i odazvati se a da te nitko ne zove...tu boljku izliječit će samo zaborav..zato uzburkaj vode prolaznosti. Okusi život i ne boj se krenuti korak naprijed. Život je predivan ne troši ga uzalud!!!