Ako me se sjetiš, odmah prekini Neceš me naci više nigdje Nema me, samo su moje noci besane A onaj zaneseni smijeh je bio za tebe Idi na staro mjesto , naše jezero te još ceka Voda je bistra i cista , ali bez odsjaja moga Vidjet ceš svoje oci , a znat ceš gdje su moje ove noci Tuga me razara i na vrata mi odavno kuca Zašto me toliko privlaci, zašto me ovu noc želi Nova je prošla , a ja se odlucila promjeniti Navika mi je ista , krenem spavati Pomolim se za tebe, a sjetim se sebe  

Tiho zaplacem, jastuk stegnem, a još jedno bdijenje slijedi I više mi nicija pomoc ne vrijedi Rekao si : „ne ostavljaj me, volim te.“ Zašto ti nisam vjerovala , a sada suze zbog toga cijedim Da me vidiš ne bi me prepoznao jer više ista nisam I kada me opet moliš, bol me razara , a moram odbiti Ponos je previše jak, da ti kažem kucnuo je taj cas, da ti kažem da Molim Boga i ove noci, da mi u san ne dolaziš da me nemuciš , ako znaš koliko te volim da me shvatiš, zašto , zašto to radim zašto odbijam a život bi za tebe dala  

Tiho cu istrcati van, trcati, trcati da me samo probije zrak Da se ne sjecam nicega, da upravo to želim. Želim sve zaboraviti, ne zato što te ne volim Vec me bol kida, ona je moja vijerna pratilja Osjecaš li kada citaš ovo što mi znaciš Kolika je moja bol, sada. Koliko boli kada nekoga voliš A znaš da nikada necu biti tvoja I da je ona prokleta nada, da je moja tiha molitva Daj mu i ovo malo moje srece, jer znam da ga boli I da ga nikada proci nece. Zakloni ga da ne ucini nešto sebi Jer bi to bio moj kraj. A možda ni onda se sreli ne bi.  

by: me )..morala sam u tri djela...bilo je previše teksta...