|
|
a gdje su roditelji za to vrijeme dok im djeca "leže" na ekranima, vjerojatno i sami bulje u ekran, samo u drugi. Otudjenost, a samim tim i isčezavanje empatije, ne gradi individualnost, čak niti egocentričnost i narcisiodnost, koliko u usamljenost i vlastiti osjećaj nepripadanja. Svijet je u rukama roditelja, bar dok djeca ne dosegnu neku dob u kojoj mogu informacije razumijet
|
|