Pokuša tu veceras zaspati , a na tebe ne pomisliti Voljeti te kao da je zadnji put, kao što voli vjetar zabrinut Tiho ceš cuti duboke akorde vijoline Ne pitaj se od kud dolaze i tko ti ih šalje Samo imaj na znanje to je zbog tebe Da ne nosiš nemir u sebi , nepostavljaš pitanja od kojih ti Pogled uvijek bježao bi ... I kad sam uz tebe ti to neceš znati Samo ceš se u jednom trenut dok si s njom zapitati Gdje je sada, pati li još i zašto sam joj to radio zašto joj nisam rekao  

Da druga postoji ali ne ova pored mene Znaš koliko se puta znam pitati što sam krivo napravila I uz klavir plakati jer me je odavno prekrila tama Postala mi je kao dobro jutro, bez nje se ne želim buditi A krivim se svaki dan zato što nisam bila dovoljna A to znaci krivnju cu da nosim u tebi, iako znaš Ima nešto posebno i kad ne budeš sa nekom i kad budeš Negdje i radio nešto da se ne sjetiš na mene. Bit ceš mi u srce Iako je pusto i mjesta je previše, jer vjetar prve grane lomi Ali kod mene pustinja vec mjesecima vlada i ne pitam tko bi  

Te mogao zamjeniti, jer te ne mogu zaboraviti. I nikome nije jasno Ali što ce mi netko govoriti kad nikada nisu osjetili nešto takvo. Zato Boga još danas molim da si ti sretan , moj srecu nek uzme jer Je ja više necu..sjeti me se nekad ..ali nemoj se pitati gdje sam.. Naci ceš me tamo gdje je vjecna tuga, suzu ne puštaj samo u Ponekad zapali svijecu pomisli na mene..jer ja to svaki dan radim radi tebe A kad se plamen ugasi pravi se da ne vidiš .uzmi je pod ruku i nastavi dalje A ja cu da pazim da sve bude dobro..jer mi je stalo do tebe  

Igore ne seri...